Sistemske konstelacije – kad nevidljivo postane vidljivo

Osmislio ih je njemački terapeut Bert Hellinger, teolog i pedagog, kao dodatni alat za bolje predočavanje određene situacije u kojoj se zatekao klijent. U sistemskim konstelacijama, naime, svoj problem (obiteljski ili bilo koji drugi) doslovno gledate pred očima… i ne vjerujete

Kad bismo barem znali što se zbiva u njihovoj glavi

Vjerojatno ste, poput svakog smrtnika, više puta u životu izgovorili „Nikad više!“ i onda opet napravili isto. U drugom naletu ste se čak i snažnije razljutili na sebe nego prije i počeli se bičevati riječima „koja sam ja budala“ jer jednostavno ne možete vjerovati da se neprekidno vrtite u istom krugu. Kao da vas je obuzela neka sila kojoj se ne možete oduprijeti.

Ovakve situacije najčešće su u krugu obitelji, gdje vas jedan član uvijek iznova uspije izbaciti iz takta. No događa se i da na istoj konstrukciji gradite prijateljstva, partnerske odnose, posao.

U svima nama postoji pogonska sila koja nas gura kroz tjesnace života. To može biti želja da se dokažemo nekome tko nas nikad nije uvažavao, osvetnički poriv da budemo bolji od drugih, jer smo bili gadno poraženi i zgaženi, snažna čežnja za ljubavlju zbog koje smo spremni pristati na sve, bježanje od osjećaja odbačenosti ili naprosto hranjenje narcisa u sebi odgojenog u nježnim godinama. Svi ovi juriši na vjetrenjače ne bi se događali kad bismo na neki način mogli saznati što se zbiva u glavi onih zbog kojih se osjećamo kako se osjećamo.

Bert Hellinger

Sistemske konstelacije metoda je kojom se na neki način ulazi u „polje koje zna“ i u kojem se nalazi „mudrost dobrih rješenja“, kako tvrdi njemački psihoterapeut dr. Albrecht Mahr. Metodu je osmislio njemački terapeut Bert Hellinger, po obrazovanju teolog i pedagog, a zamislio ju je kao dodatni alat za bolje predočavanje određene situacije u kojoj se zatekao klijent.

On u okviru ove metode može sa sigurnog mjesta promatrati svoju obiteljsku konstelaciju kao da gleda kazališnu predstavu. Na taj način vidi sve aspekte obiteljskih (poslovnih, partnerskih) odnosa, a da ih sam ne mora proživljavati i biti zatočen samo u svojoj perspektivi.

Podjela uloga

Konstelacija se izvodi u grupi ili individualno. Kad se radi u grupi, klijent, odnosno osoba koja postavlja konstelaciju, na početku među promatračima koji sjede u krug bira „glumce“ za uloge – svojih članova obitelji, sebe, poslovnih suradnika, svojih osobina s kojima ima „problema“, bolesti, što god ga muči. Svaki aspekt života može se postaviti u konstelaciju. Uloge smješta u prostor prema svom osjećaju i konstelacija počinje.

Osobe koje su ušle u uloge karakteristike određene osobe ili pojma najprije osjete u tijelu – kao bol u određenom dijelu tijela, težinu u nogama, prsima, trnce, lupanje srca, a potom se javljaju i emocije, poput tuge, srdžbe, nelagode – u odnosu na druge „glumce“ u sistemu. Pritom je važno naglasiti kako „glumci“ ne znaju koga predstavljaju, najčešće ne poznaju ni osobu koja postavlja konstelaciju, u konstelaciju je detaljno upućen samo klijent i terapeut.

Nikad ih nisu vidjeli, a ponašaju se poput njih

Bez obzira na to, sudionici izgovaraju identične rečenice kao osoba koju predstavljaju i ponašaju se poput nje. Isto tako, zna se dogoditi da usred konstelacija iskrsnu neki tabui o kojima se nikad nije govorilo u obitelji. Ili se pojave osobe koje se nikad nije spominjalo.

Iskusan voditelj konstelacija prati i usmjerava interakciju među ulogama te gleda gdje je stvorena najveća napetost u polju. Voditelj ne nameće svoja rješenja, nego prati što se događa u energetskom sistemu te usmjerava i vodi sistem do ravnoteže.

Ovo znaju biti vrlo snažni procesi jer energije pojedinih članova obitelji, živućih ili onih koji su preminuli, znaju biti tako snažne da ne puštaju lako. Tada se sudionici zatječu u vrlo neugodnim situacijama bijesa, plača, blokade, straha. Terapeut slijedi zbivanja i ono što sudionici govore te traži optimalnu poziciju. Usto se često događa da pojedini sudionici moraju ili dati ili tražiti oprost od pojedinih članova obitelji, te uvidjeti da im taj teret, energija, zahtjevi više nisu potrebni.

Morfogenetsko polje

Ovaj neobičan fenomen preuzimanja nekih osobina ljudi koje predstavljamo u sistemu, a zapravo ih uopće ne poznajemo, tumači se fenomenom morfogenetskih polja, koji je definirao engleski biolog Rupert Sheldrake. Prema toj teoriji je cijela priroda, od najsitnijih čestica, preko živih bića, sustava poput obitelji, pa sve to planeta organizirana u polja. U svakom je polju specifična energija koja se veže i stvara na način jedinstven za taj sustav.

Sheldrake smatra kako morfogenetska polja imaju pamćenje, te sposobnost povezivanja s drugim poljima, od kojih mogu primati informacije i dalje se razvijati. Preneseno na sistemsku konstelaciju: sve znanje o povijesti određene obitelji nalazi se u njezinu energetskom polju i ljudi zapravo mogu stupiti u kontakt s tim znanjem. Na nekoj nesvjesnoj razini, sudionici konstelacija, ulazeći u uloge nepoznatih ljudi na energetskoj razini primaju te informacije i počnu ih osjećati na emotivnoj ili tjelesnoj razini.